OVO MORATE DA PROČITATE: Za sve one koji su rođeni 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina

Facebook-om kruži status za sve one koji su rođeni od 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, tj. za sve one koji su rođeni prije nego što je tehnologija preuzela naše živote.

Nekada je sve bilo drugačije, nismo bili robovi tehnologije. Ne treba žaliti za prošlim vremenima, ali treba pokušati izvući pouku o dobrim stvarima koje su tada bile aktuleni.
Pogledajte šta se to poručuje:

• Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes…
• Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rošulama…
• Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje bašte, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu pića s našim prijateljima i niko nije umro zbog toga…
• Jeli smo mliječne sladolede, bijeli hleb i pravi puter, pili sokove pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se stalno igrali napolje…
• Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cio dan, žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječija mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.
• Često nas niko nije mogao naći po cio dan, pa je i roditeljski šamar bio dio vaspitanja a bez zlostavljanja u porodici. I nikad nije bilo problema…
• Provodili smo čitave dane praveći trkačke daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon nekoliko padova, slomljenih prstiju i modrica…
• Naučili smo kako da riješimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Ni prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom sticali!
• Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i vaspitača pa smo ipak završavali nekakve škole.
• Nama nisu prodavali drogu ispred škole. Mi nismo imali plejstejšn, nintendo, x-boks, nikakve video-igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od po podne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne, kompjutere, internet…
• Mi smo imali prijatelje i mi smo išli napolje i družili se s njima!
• Padali smo s drveća, znali se iseći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili tvrđave od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!
• Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
• Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često strožiji nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji svijeta. Naše generacije su dale najbolje pronalazače i naučnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo da živimo s tim.

( Magazin.ba )