Pages - Menu

četvrtak, 26. veljače 2015.

OVO MORATE DA PROČITATE: Za sve one koji su rođeni 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina

Facebook-om kruži status za sve one koji su rođeni od 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, tj. za sve one koji su rođeni prije nego što je tehnologija preuzela naše živote.
deca-se-igraju
Nekada je sve bilo drugačije, nismo bili robovi tehnologije. Ne treba žaliti za prošlim vremenima, ali treba pokušati izvući pouku o dobrim stvarima koje su tada bile aktuleni.
Pogledajte šta se to poručuje:
  • Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes…
  • Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rošulama…
  • Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje bašte, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu pića s našim prijateljima i niko nije umro zbog toga…
  • Jeli smo mliječne sladolede, bijeli hleb i pravi puter, pili sokove pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se stalno igrali napolje…
  • Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cio dan, žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječija mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.
  • Često nas niko nije mogao naći po cio dan, pa je i roditeljski šamar bio dio vaspitanja a bez zlostavljanja u porodici. I nikad nije bilo problema…
  • Provodili smo čitave dane praveći trkačke daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon nekoliko padova, slomljenih prstiju i modrica…
  • Naučili smo kako da riješimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Ni prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom sticali!
  • Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i vaspitača pa smo ipak završavali nekakve škole.
  • Nama nisu prodavali drogu ispred škole. Mi nismo imali plejstejšn, nintendo, x-boks, nikakve video-igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od po podne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne, kompjutere, internet…
  • Mi smo imali prijatelje i mi smo išli napolje i družili se s njima!
  • Padali smo s drveća, znali se iseći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili tvrđave od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!
  • Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
  • Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često strožiji nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji svijeta. Naše generacije su dale najbolje pronalazače i naučnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo da živimo s tim.

Nema komentara:

Objavi komentar